VESTI I TEKSTOVIO NEOLIBERALIZMUO TRANZICIJI O PRIVATIZACIJAMAO KORUPCIJIO KONTROLI MEDIJAO OTIMANJU VODESTATISTIKA OBNOVLJIVA ENERGIJAŽIVOTNA SREDINASLOBODAN JAVNI PREVOZ DOKUMENTARNI FILMOVIlive streamIza kulisa

 

 
 
 
 
 

 

 

Stefan Hessel

 

 

PRIJAVA
Budite obavešteni o aktulenim događajima i akcijama
Ime:
E-mail :

 

 

 

Stefan Hessel

 

 

Istina je negde tamo
2012-06-19
Primećujete li kako su ova dva bića različita? I dalje ne? Evo vam pomoć: na slici je Dragoljub Simić(levo) sa Fazlijom Ukom(desno). Srbin i Albanac. I dalje ne vidite razliku? Ok. Ne vidite je jer je nema. I jedan i drugi su ljudi, pre svega. Razlika koju ste trebali da primetite kada vam neko pomene Srbina i Albanca je došla sa strane, nije domaća. "Kamo sreće da nismo pregrađeni. Zar da se odvajamo Dragoljub i ja kad smo zajedno rasli. Sada ni jednima ni drugima nije dobro. Nekad si mogao da ideš kud hoćeš, da zanoćiš gde želiš i da se ne plašiš da ti se nešto desi. Sad se svi plašimo svega", završava monolog Fazlija.
 
 
Tema mog pisanja je Kosovo. Tema kojoj niko ne zna tačno da kaže početak, a ni kraj. Ja sam je počeo ljudima koji dole žive. Ne Beogradom i Prištinom, ne Vukom i Editom, već Dragoljubom i Fazlijom. Jer je to njihovo parče njive. Dragoljub je jednom prilikom dok je patrolirao šumom(po zanimanju je šumar), pronašao Ajšu Išljami, koja se izgubila kad je krenula da bere pečurke i nije bila ni svesna da je prešla administrativnu liniju. Uplašena devojčica je uporno ponavljala Dragoljubu: " Slatina, Slatina". Dragoljub je shvatio da je devojčica iz Slatine i setio se da je nekada tamo imao prijatelja i njegov broj telefona. Odmah ga je okrenuo i obavestio, a ovaj mu je ushićeno odgovorio da celo selo traži malo Ajšu. Dogovorili su se da se nađu na granici oko ponoći, kako bi devojčicu bezbedno predao roditeljima. Njeni roditelji su bili toliko zahvalni da su Dragoljubu ponudili kumstvo.
 
 
Ovo nije jedini slučaj. Znam ih još mnogo, jer mi je život naveo mnoge ljude koji žive na Kosovu. I svi se slažu u jednom, i Srbi i Albanci, da je mržnja ubačena sa strane, da su političari krivi za sve, da su "oni sa Zapada" krivi za sve. Jer, godine prolaze, prave se sporazumi, ubija se, pali se, a narodu dole je sve gore, i sa jedne i sa druge strane. Dele istu muku. Dok se bore za parče hleba, neko u Briselu zastupa navodno njihove interese. Albanci dole žive očajno, Srbi još gore. Biću slobodan da iznesem svoje mišljenje, a "neka me tuži američki Nato", što veli Edo Majka. U narednih par rečenica i primera ću pokušati da odgonetnem ovu zavrzlamu. Navešću primere onih koji glume dežurne policajce i prevališe okean kako bi se borili na strani pravde na Kosovu. 
 
 
Bivši zamenik šefa Unmika, Stiven Šuk, savetnik je partije Ramuša Haradinaja, za šta prima ogromnu naknadu. I njegov kolega Džok Kovi je visoko pozicioniran u kompaniji "Behtel" koja na Kosovu i u Albaniji gradi autoputeve. Iza jednog od vodećih mobilnih operatora na teritoriji KiM "Ipko neta" stoji konsalting firma "Olbrajt grupacija", tačnije Medlin Olbrajt. Njena firma preuzela je posao specijalnog savetnika predsedavajućeg UO kosovskog internet provajdera "Ipko neta". 
 
 
Onaj koji je počeo da ubire plodove još u toku mandata, jeste aktuelni američki ambasador u Prištini, Kristofer Del. On je bio umešan u izvoz šljake iz Trepče. Ovim poslom, ali i omogućavanjem pojedinim ljudima Hašima Tačija da uzmu deo kolača, zapravo je obezbeđivao unosan biznis za ćerku-firmu kompanije koju poseduje Medlin Olbrajt.
 

Bernar Kušer, prvi šef misije UN na Kosovu, oženjen je Albankom, ali to, tvrde obavešteni, nije jedini razlog njegovih povremenih poseta dolazaka na Kosovo. Sumnja se da nekadašnji ministar spoljnih poslova Francuske na Kosovu ima biznis.
 
 
 I prvi komandant KFOR-a, britanski general Majkl Džekson vratio se na Kosovo posle 12 godina, ali sada kao predstavnik "Kor menadžment grupe".
 
 
 Poslednji koji je shvatio da bi povratak mogao biti unosan posao, jeste penzionisani američki general Vesli Klark, koji je bio komandant snaga NATO tokom bombardovanja SRJ, a danas rukovodi kanadskom energetskom korporacijom "Enviditi". On je tražio od prištinskih vlasti licencu za istraživanje rezervi uglja od kojih se pravi sintetička nafta. Mnogo je još "prijatelja Kosova" koji su na platnom spisku i kojima se takve licence moraju odobriti. "Prijatelj Kosova" dobija novac ili privilegiju da svoj posao razvija na Kosovu. Sve više je njih koji dolaze po naplatu za lobiranje i izvojevanu nezavisnost. A to neće biti dobro ni po Srbe, ni po Albance. 
 
 
Prvi i poslednji problem Kosova jeste KFOR, i svi oni koji su tu došli sa strane, razne diplomate, stručnjaci i i ostali dežurni policajci koji se bore za pravdu i mir(po njihovom shvatanju) širom sveta. Isti oni koji na današnji dan, 17.jun 2012.godine  prete bojevom municijom golorukom narodu na barikadama. Narod dole je prepušten na milost i nemilost.  Krajnje vreme je da za sto sednu Dragoljub i Fazlija, a ne Beograd i Priština, kako bi oterali one zbog kojih ne mogu slobodno žive i  da se šetaju. Kako bi oterali one koji su došli da lobiraju i sad traže naplatu. Ovo je moja poruka i Srbima i Albancima, ovo je poruka celom svetu. Pustite više te te ljude na miru, delite pravdu na svojoj zemlji, pustite svakoga da izabere kako će živeti u svojoj avliji. Dragoljube i Fazlija, i ostali koji dole živite, ne slušajte korumpirane političare kojima ste poslednja rupa na sviralu,  podignite se, oslobodite se lanaca. Oterajte one koji vas truju mržnjom i koji pucaju na vas. Oterajte KFOR!
 

To je 99% protiv 1%. To je borba, na jednoj strani, političara(domaćih i stranih), tajkuna, modernih robovlasnika protiv, na drugoj strani, naroda koje god vere i nacije bio, a živi na Kosovu i Metohiji. Taj narod mora da shvati već jednom da svi zajedno čine 99% i da samo zajedno mogu da se otarase tereta koji im je stavljen na već umorna ledja. To je i naša borba koji ne živimo dole. Ne dozvolite da vas truju mržnjom i pričama koje njima odgovaraju.
 
 
U nadi da će ova poruka stići do onih koji žive dole, i da će je razumeti ljudi koji sada udobno sede u fotelji u nekom drugom kraju Srbije, pišem ove redove, pun nemira i straha, pun gorčine i istinskog ljudskog saosećanja sa napaćenim ljudima dole. Nadam se takođe da će stići i do onih koji pozivaju "Ubij, zakolji da Šiptar ne postoji." Ako ste Pravoslavci, onda taj poklič nikako nije u duhu vaše vere. Ako ste ateisti, a opet govorite to, pre svega ste ljudi. A čoveku nije prirodno da poziva na ubistvo drugog čoveka. Albanski narod nam nije neprijatelj, on je napaćen kao i naš, pravi neprijatelji su oni koji su došli sa strane da uvode red. I oni koji su na vlasti, a igraju po njihovom taktu, i sa jedne i sa druge strane.